Niko ne zna tvoj bol , al' svako bi da sudi

Svaki savjet dobrodosao...

29.08.2016.

Sve ce biti isto koliko god se trudio, tebi nije stalo pa mi ljubav vracas ludilom

Još jedna noć a u glavi samo ti, čekam da mi se krišom uvučeš u snove... Tu postaješ moja a svijet postaje naš, radimo šta god poželimo. Baš ti ludi snovi su me uvjerili da ne trebam ništa osim tebe. Zato sada radim sve da vidiš koliko te volim i koliko gorim za tobom. Moraš shvatiti da je teško držati ruke u džepovima kada si toliko blizu sreći. Dugo mi je trebalo da shvatim koliko je mala razlika između prijateljice i ljubavi mog života ali sada sam shvatio i ne želim da te pustim. To što te želim ne znači da više nismo prijatelji, ne znači da ne želim da čujem kako si provela dan, ne znači da treba zaboraviti sve što je bilo prije... Kao što sam ti već rekao, ti previše razmišljaš a premalo osjećaš a ja previše osjećam a premalo razmišljam. Možda je upravo to ravnoteža koja nam treba. Znam da nema hemije ali ne volim gubiti, pogotovo nešto tako vrijedno. Nismo više mali a ponašamo se kao djeca, imamo povjerenje ali nam bliskost fali. Dugo vremena sam tražio nekoga, ali ga nisam mogao vidjeti, jer je taj neko koračao rame uz rame sa mnom i čuvao mi leđa. Kada te zagrlim osmijeh nije samo pokret lica, to je pokret srca koje ne može da se izrazi na drugi način. Otišao sam predaleko da napustim sve, a opet nedovoljno blizu da budeš moja. Laku noć mila, iako spavaš za razliku od budalastog mene koji bi sve dao da je sada tu, da te pokrije i zaspi gledajući te, pa makar se nikada ne probudio...

15.08.2016.

Srce hoće ono što mozak misli da zaslužuje

Da li te uopšte zaslužujem ? Zašto baš ja da budem počašćen nečim tako vrijednim ? Zašto baš mene da izaberes ? Sam sebi rušim snove, ljubavi moja. Da smo ih bar zajedno sanjali pa makar bili najneobičniji par na svijetu. Bar bi postojalo to "mi", postojala bi jedna "moja" i jedan "tvoj", postojalo bi jedno "naše" gdje ne bi postojao niko drugi osim nas. Opet odoh daleko, zaboravih da ovo ne dopire do tebe, zaboravih da su te otjerali u tvrđavu u čijoj riznici pohlepno čuvaš emocije da ne bi pobjegle i narušile ravnotežu u tvom savršeno osmišljenom svijetu. Često žalim što nisam bio u prilici upoznati te kada su te upoznavali oni koji su nas ovdje doveli, oni koji ti ubiše volju, želju i očekivanja da postoji neko kome fali tako malo, tako malo tebe, da bi bio istinski sretan. Evo 365 dana prođe, 365 puta misao prva i posljednja. Ni jedan dan nisam zažalio, ni jedan sat ni minutu nisam uzalud potrošio. Potrošio sam ih da ti dokažem koliko si bitna, koliko si velika u mojim očima i koliko sam rezervisan za tebe. Kažeš nema hemije ? Ko kaže da je uvijek mora biti ? Kao i za sve ostalo potreban je samo trud a taj "klik" dođe prije ili kasnije... Al' džaba ja to tebi pričam mače moje tvrdoglavo... Nekad bi poslao sve tamo odakle je i došlo ali imam tebe na ramenu da me spriječiš, moje dobro i zlo koje me prati gdje god bio. Slomljena srca se hrane mrvicama ljubavi a ja tebi dajem mnogo više, dao bi ti i srce jer je svakako tvoje. Zaboravila si ga kod mene prije tačno godinu dana i od tada ne funkcioniše onako kako bi trebalo. Zastane na sve što ima veze sa tobom, "Selma" je postala čarobna riječ koja me vraća u realnost od koje uporno bježim i od koje se krijem u noćima kada se u snu nađemo na dogovorenom mjestu i budemo onakvi kakvi bi uvijek mogli biti... Boli zar ne, kida iznutra, sve manje i manje sam sebi vrijedan, skoro na granici bezvrijednog a svi konci su u tvojim rukama. Biras tužnu predstavu, stari prašnjavi scenario... Zašto ne bi nešto mijenjali ? Svakako kažu da je sve slađe u dvoje 😛 Naravno ti si i sama najslađa :$

01.03.2016.

Još stojim tu, još si mi daleko.

Maci moja, na bol sam navikao, ali sam još uvijek slab na tebe. Mnogi se trude ali niko ne može da promijeni taj izraz na licu kada te neko spomene. Ne mogu biti onaj stari iako bi želio, mnogo mi fali da postanem ponovo osoba kakva sam bio. Vrijeme ne mogu da vratim, a i da mogu samo bi ponovio trenutke sa tobom. Uspomene nas vežu, a ti svojim postupcima sve više i više stežeš omču oko moga srca. Molim Boga da si mi uvijek tu a sretnem te samo kada zatvorim oči. Oprezno ih otvaram jer nestaješ u daljini i bojim se da ću te, jednom kada ih otvorim vidjeti sretnu sa njim. To bi za ovog borca bio jedan veliki poraz, ali teško da će srce ikada skinuti ovu poderanu uniformu koju si mu ti krojila. Ne očekuj da budem jak, ovaj osmijeh je samo iluzija onoga što sam trebao biti da nam se putevi nisu ukrstili. Nadam se da ću nekada biti dobro, ali se kunem, pred tobom i pred svima da nikada neću moći biti onakav kakav sam bio. Evo i večeras, kao i svaku noć u glavi jedino ti. Maštam da te poljubim, razmišljam jesu li ti večeras usne tople ili hladne, svejedno, uradio bih isto. Možda i spavaš, ne bih te budio, lijepo mi sanjaj, sanjaj snove u kojima nisam i nikada necu biti ja. Ponekad maštam da se sakrijem u kocku, ali kocka je već bačena, šest mogućih ishoda i na svakom stojim sam...

10.01.2016.

19

Između 4 zida, glupo popodne i ja, sve bi bolje bilo kada bi bar u ponoć došla moja Selmica da mi onako uz zagrljaj čestita rođendan. Ali neće, pusti snovi, pusto srce, sve pusto. Samokritičnost i traženje krivca u svemu osim u Selmi... Srce odbačeno kao stara plišana igračka, onako raščupano i prašnjavo. Jebeš ga, opet krivi tip, tako standardno za mene. Sve ostale stvari koje bi trebale biti bitne ostaju u sjeni iza Selme a ja kao stidno dijete povremeno provirim iza i brzo se vratim Selmi. Od 15.8. misao prva i posljednja a i dalje tako daleka i hladna. Rat sam izgubio al' previše je vrijedna da bi priznao poraz. Dok zdrav razum maše bijelom zastavom srce previja rane i skuplja snagu za sljedeći juriš u kojem, naravno, nema nikakvih izgleda, tako nepromišljeno od njega. Zašto ja ne bi bio taj koji će ispraviti greške prethodnih osvajača njenog srca ? Zašto se ja ne bi izborio sa tom hladnoćom u njenom srcu ? Nisam kriv što je nisu znali cijeniti i što su me doveli u ovakvu situaciju da na koljenima molim da mi dopusti da ispravljam njihove greške. Zar nisu mogli u njoj vidjeti ovo što ja sada vidim pored svih prepreka. Kakva je tek' bila dok je nisu povrijedili? Koliko bi me tek tada privukla? Nekad mi dođe da ustanem sa koljena, okrenem se i odem ali to nikad sebi ne bi oprostio kao što sada ne mogu da oprostim što sam kroz 3 godine našeg poznanstva dopustio da mi bilo šta bude bitnije od nje. Mogao sam na vrijeme biti taj koji će joj pružiti ono što zaslužuje i sačuvati i sebe i nju od mnogih patnji po pitanju ljubavi. Tada tako nisam razmišljao, zato mi je sada sve uzalud, uzalud ovih mojih 19 koje punim u ponoć, uzalud kad ih ne dijelim sa njom. Jebi ga.

22.09.2015.

#S

Ispod ove kože krijem ožiljke od mnogih borbi, borio sam se sve dok sam mogao molit', ali ne molit' za pomoć već molit' da jednostavno budeš tu. Da me guraš naprijed i puniš snagom dok se borim za bolje sutra (moje i tvoje). Trebala si da shvatiš da je taj organ koji se krije iza pluća stvoren da voli, a ne da se rasipa kao kula od karata sa svakim novim pokušajem da nekome pruži svoj maksimum. Ako je ovo stvarno sudbina onda ću je prihvatiti i nositi se sa njom a Ti Bože i dalje stavljaj prepreke pred mene i proći ću ih, jer imam motivaciju, u grudima imam nešto veliko što svakim otkucajem ima nešto da da drugima. Uvijek kad pomislim da mogu nešto uraditi poljubim dno, ali koliko god snova propalo ja cu ih i dalje sanjati. Izvini na smetnji i što ti ne dam mira. Uvijek ćeš moći birati da li si moja najveća želja ili moje sve. Dajem ti taj luksuz da se bukvalno igraš sa mnom i sa mojim osjećajima. Iskreno, nisi kriva što nisam osoba za tebe i što ovi osjećaji koji bi svemir ispunili ne dopiru do tebe. Kako god se ovo zavšilo, obećavam ti da ću čuvati sve ono naše što smo nekad imali i biti ti podrška iako znam da ćeš i sama uspjeti u svemu. Meni je trenutno teško i tako će biti još dugo, al' ustat' ću ja kad-tad i moći ću te pogledati onim očima od prije. Ja nisam mogao dobiti šansu ali te molim da je ne dobiju ni oni koji te stvarno ne zasluže, to bi za mene značilo veći poraz nego ovo sad. Ja ću uvijek čuvati jednu stvar za tebe ako poželiš da dođeš, tj. moram je čuvati htio ili ne, srce ne mogu nikako baciti. Znam da te ovo ne zanima i da ćeš biti sretna sa nekim, samo molim Boga da mu budeš ono što bi meni bila. Možda i ja nađem nekog' ko će da prihvati ono što ti nisi, možda ću biti i sretniji od tebe ali prošlost ne mogu zaboraviti i ti ćeš opet biti ona koja me diže kad padam. Imaš puno pravo da me odjebeš, zaboraviš, budeš sretna sa nekim ali od mene uvijek imaš veliko hvala za ono što si bila dok sam te gledao samo kao jaranicu i zbog toga ja tebe nikada ne mogu prekrižiti. Mogu se samo iskreno nadati da ćemo se moći vratiti nekada na staro i ponovo uživati kao prije...

20.09.2015.

^^

Pusti priče, čula si ih i previše, nudim ti djela koja će pokazati šta srce želi. Ostale su manje bitne i sve su mi nekako slične, srce čeka samo tebe da ga sastaviš. Zaboravim na vrijeme kada ga provodim sa tobom. Ne poredi se sa ostalima i vjeruj mi kad kazem da si sve ono sto bi mi trebalo. Možda ne znam sve što bi trebao, al' znam kako se voli i dovoljno sam zreo da ti to pružim u najvećoj mogućoj mjeri. Nisi našla sretnu zvijezdu jer zaslužuješ Mjesec. Za ljubav jednostavno ne postoji pravilo iako se ti trudiš nametnuti neka. Moje srce nije prokleto, samo čeka šansu da ponovo voli, a na tebi je da to prihvatiš i sigurno se nećeš pokajati. Obećavam da ti neću vraćati ono što su meni radili. Znam da možeš bez mene jer baš i nisam poseban ali si jaka i zato si mi potrebna...

18.09.2015.

Ovo vrijeme što smo imali pred sobom sam pretvorio u nevrijeme. Stvarno mi je žao zbog toga, žao mi je što te na trenutke mrzim pa se onda sjetim šta smo bili prije, pa se sve vrati, želim da te opet gledam onim očima od prije. U glavi vodim neke borbe iako nemam oružje da se borim protiv tebe kakvu bi želio imati. Imam samo tebe kakva si bila do sada , moja podrška, moj osmijeh, moja svetinja, pa se vaga nekad na trenutak izjednači sa tobom kakva si sad, sa mojim jedinim i najvećim bolom. Čak i da odeš na kratko kao što si planirala, ostajes u meni, tu na lijevoj strani, u mislima, u mnogim uspomenama. Znači i da odeš preko moje volje ipak ćeš ostati tu i učiniti da te još više želim...

14.09.2015.

Samo da kazem...

Ovih dana me svi osuđujete koliko nisko se spuštam zbog djevojke al' i dalje mi nije bitno koliko nisko ću se spustiti kad znam prema kakvom cilju pružam ruke :)

08.09.2015.

Sreca pa nisam glup

Svi kazu da je pustim, da odustanem, da se ne trudim a ja bi je baš iz inata svima zagrlio najjače što mogu! Znam da mi žele dobro ali jednostavno ne mogu protiv sebe i tih osjećaja. Spreman sam biti najveći papučar samo da ona bude zadovoljna. Nemam ideje sa čime da pokušam da je pridobijem i strašno mi idu na kurac oni filmovi gdje debil pokupi normala djevojku svojim trudom i zalaganjem. Ja sam vec duži vremenski period jedan od takvih debila i razlozi se nižu, kao da je ne poznajem za 3 godine druženja. Samo se bojim da će joj se vratiti za sve ovo što meni radi i opet neću moći da budem đubre i da se naslađujem već ću opet biti tu za nju. Čak i ako nađe nekog momka, opet ću biti tu da je podržim u onom što ona želi. Slobodno i vi raspalite sa osudama, osuđivali su me mnogi po ovom pitanju ali do mene jednostavno ne dopire ništa, postoji ta jedna ..... koja se ne smije dirati i sve ostalo koje puštam bez borbe. Jednostavno sam izgubio kompas i kao izgubljen kruzim i ponovo padam na koljena pred nju kao nešto što je superiorno u odnosu na mene. Nikada sebe nisam manje cijenio, nikada sebi nisam bio manje vrijedan, jednostavno mi je postalo svejedno šta nosi sutra ...

24.08.2015.

.........

Znaš onaj osjećaj kad daš sve od sebe Kad vodiš borbu sa sobom, a onda suza krene Znaš onaj osjećaj kad kažu da si gubitnik Kad gledaš u cijev i kontaš sebi suditi Jer svjestan si sebe, svjestan kolko si dao Svjestan nje, svjestan svega pa ti poslije bude žao Pogledaš oko sebe vidiš da si na dno pao Eh da sam barem tada bolje te znao

15.08.2015.

Lavirint ljubavi

Sinoć sam bio vani sa osobom koja mi mnogo znači, sa svojom najboljom prijateljicom... Za početak ću reći prijateljicom iako više ni sam ne znam šta osjećam. Ona je osoba koju zovem kad je teško. Ona je osoba koja zna bukvalno sve o meni, i dobre stvari i stvari koje su za osudu. To je moj mali sef u kojeg krijem sve svoje tajne i koji je nemoguće provaliti :) Nikada mi nije dala da odustanem i uvijek je bila spremna uraditi sve za mene. Mnogo cura je prošlo kroz moj život a ona je bila sa mnom u svim trenutcima, strpljiva i nasmijana je slušala svaku moju priču. Dokazala mi je da me dovoljno poznaje i da joj ne mogu lagati. Bila je uz mene kada sam bio sam i kada mi je najviše trebala podrška. Nikada nije bila ljubomorna ili sebična, naša sreća je uvijek bila zajednička ma šta se desilo. Ona nije od onih prijatelja sa kojima moraš ostati prijatelj zbog stvari koje zna o tebi. Pored nekih naših svađa poštovali smo se maksimalno i shvatili zapravo šta imamo i koliko jedno drugom vrijedimo. Eh sada ono konkretno, prošlu noć sam proveo u razmišljanju i mislim da je jedino ona vrijedna moje ljubavi. Problem je što ja definitivno nisam njen tip momka i što nikada nismo pričali da bi između nas moglo biti nešto više. Zato se sada nalazim u lavirintu koji očito nema izlaza, a treba vremena da se vratim na početak i sve ovo potisnem. Možda joj i priznam šta osjećam ali ne znam koliko će to utjecati na naše prijateljstvo i hoce li mi vjerovati da je i dalje mogu gledati samo na taj način. Ako neko ima neki savjet neka posalje u inbox ili nek ostavi u komentaru, hvala unaprijed...